Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Razgovor s ocem biskupom Tomislavom Rogićem

tomislav rogićNa početku vjeronaučne godine zamolili smo za razgovor mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog. Otkrio nam je kako shvaća vjeroučiteljski poziv, što misli o svojim vjeroučiteljima i kako doživljava sebe kao vjeroučitelja.

Nike air jordan Sneakers | Jordan

 

Oče biskupe, hvaljen Isus i Marija! Hvala Vam na dobroj volji i izdvojenom vremenu da ovu školsku i vjeronaučnu godinu započnemo razgovorom s Vama!

Navijeke hvaljen Isus i Marija! Hvala vama na svekolikom trudu i radu oko naviještanja radosne Božje Riječi i poruke spasenja te što stalno osmišljavate nove akcije i načine evangeliziranja.


Vi ste prvi vjeroučitelj Šibenske biskupije. Kako doživljavate tu zadaću i osjećate li i vi početak vjeronaučne godine? Imaju li vaše vjeronaučne godine uopće svoj početak i kraj?

Pomalo se uživljavam i otkrivam sve uloge koje ima biskupska služba. Jedna od njih je svakako evangeliziranje ili jednostavnije, poučavanje u vjeri. Možda sam to najintenzivnije doživio ovog proljeća i ljeta u susretima s krizmanicima prije samog slavlja svete krizme po župama Šibenske biskupije. Jako su mi dragocjeni ti susreti, tako da bi se doista moglo reći da imam malo drugačiji ritam nego što je vjeronaučna i školska godina. Kad se tome dodaju drugi susreti s različitim grupama onda se sve poveže u jedan krug koji baš nema nekog razmaka, neki kraj pa novi početak.


Svaki dolazak u novu školu vjeroučiteljima je dosta stresan. S kakvim ste vi mislima i osjećajima prije nešto više od godinu dana došli u Šibenik?

Uh! Da, stvarno već je prohujala prva godina. Bila je toliko ispunjena događanjima, upoznavanjima ljudi, župa, cijele biskupije da uopće nisam mislio na vrijeme koje protječe. Kako sam tada rekao, došao sam sa zebnjom što me sve čeka. Zakoračio sam u neizvjesnost novoga prepuštajući da Gospodin upravlja putovima. Posebno mi je drag redak psalma: »Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi« (Ps 37,5). Možda bi upravo s tim duhom vjere trebalo prihvatiti svaki novi zadatak, novu sredinu i školu. Naše je sijati sjeme Riječi Božje, a Gospodin daje da raste.


No godina je, evo, brzo prošla. Možete li podijeliti s nama svoje dojmove? Koja su Vas iskustva posebno obogatila, ispunila? U čemu ste i sami rasli?

Dojmovi su brojni i još uvijek pomalo nesređeni. Bilo je puno oduševljenja bogatstvom tradicije u našoj Šibenskoj biskupiji kroz tolike proslave blagdana, procesije, pjesme. Otkrivao sam kako se slavi došašće, Božić, korizma, Uskrs, Tijelovo... Već spomenuti susreti s krizmanicima u više od 30 župa, animatori, zborovi, skauti, događanja u Katoličkoj školi, priredbe, godišnjice... Kad tome dodam proslave župnih blagdana, slavlja u Marjanskim svetištima, osobito Vrpolju, Visovcu, Tisnom, Okitu - na Kornate Gospi od Tarca ove godine nisam stigao. Razna događanja u povodu 950 godina grada Šibenika, javne tribine i Dani kršćanske kulture. Dodajte još susrete sa svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su svakako od posebne važnosti, dragocjeni. Ne smijem zaboraviti ni vjeroučitelje s kojima sam nekoliko puta bio na njihovom stručnom usavršavanju.
Svaki me susret duhovno obogatio. Jačao sam svoju vjeru na tom zajedničkom plamenu kojeg svako bogoslužje u zajednici donosi. Čovjeku kao da se otvaraju oči i uvijek bude iznova iznenađen na koje se sve načine može Boga slaviti, drugome dobro činiti, baštinu vjere čuvati i prenositi.


Koliko pratite rad svojih vjeroučitelja i koliko ste, kao biskup, zadovoljni njihovim djelovanjem u Biskupiji?

Što sam do sada upoznao, iskreno sam zadovoljan. Spomenuo sam nekoliko susreta s vjeroučiteljima, po krizmanicima sam mogao vidjeti plodove njihova rada. Naši su vjeroučenici bili među uspjelijima i nagrađenima na vjeronaučnoj olimpijadi. Vjeroučitelji se uključuju u život župnih zajednica, a ne samo na satovima vjeronauka, i to me veseli. Imaju raznih inicijativa što svakako treba podržati i usmjeravati. O tome jako dobro vodi brigu Katehetski ured na čelu sa s. Jakicom Vuco. Uvijek me veseli susresti ih i na raznim biskupijskim događanjima koja nisu nužno katehetska.


U čemu Vi vidite najveću vrijednost vjeroučiteljskog poziva?

Upravo u tome da se prepozna kao poziv, duhovni poziv s uzvišenom zadaćom prenošenja i svjedočenja vjere. To ne može biti zanimanje, nego odgovor na Božji poziv, odgovor života. U svom staležu vjeroučitelja izgrađivati Crkvu i ispuniti zadaću koju Ti je Bog namijenio.


S jedne strane vjeroučitelja ima dosta i uglavnom odlično rade svoj posao, a s druge se strane stječe dojam da vlada veliko vjersko neznanje. Kako to objašnjavate?

Vjersko neznanje ima svoje dublje korijene. Čuo sam više puta roditelje govoriti: mi sada zajedno s našom djecom koja idu na vjeronauk ponovno učimo vjeronauk. Ili jedna zgoda koju pamtim kada je djed došao u župni ured kupiti sve katekizme za osnovnu školu. Na pitanje ’’za koga je to pa baš za sve razrede’’, on je odgovorio da je to za njega i da želi proći sve od početka.
S druge strane mladi su danas djeca svoga vremena, a to bi značilo da su obilježeni brzinom življenja i površnim spoznajama. U takvom nam je vremenu djelovati i dati sve od sebe da približimo i produbimo shvaćanja vjerskih istina i bolje poznavanje Svetoga Pisma. Svakako, razina znanja nije jedina. Uz znanje ide i doživljaj Božje blizine i bratske ljubavi.


Gdje vidite prostor za još veći doprinos vjeroučitelja?

Najkonkretnije, da budu zaneseni svoji pozivom, svojom ulogom, onda će oni sami lako naći nove moduse djelovanja i na satu vjeronauka i u župnoj zajednici i u drugim oblicima crkvenog djelovanja: Caritas, mediji, različite udruge i pokreti.


Krajem mjeseca proslavit ćemo blagdan svetoga Mihovila arkanđela, zaštitnika Biskupije. Koliko vjeroučitelji sudjeluju u pripremama za proslavu i samoj proslavi?

Siguran sam da sudjeluju preko svojih župa, škola i vrtića koje su uključene u program devetnice ili na sam dan sv. Mihovila. Ove ću godine to bolje zapaziti. Oprostite, lani sam još bio prvoškolac pa i nisam sve primjetio. Baš ovih dana kreću pripreme za sv. Mihovila pa ćemo vidjeti gdje se oni mogu još zauzetije postaviti.


Što lik svetoga Mihovila govori vjeroučiteljima?

Ista jaka poruka za sve: Božje dobro, Božja ljubav uvijek pobjeđuje svako zlo i mržnju, ma kakva bitka bila i koliko god trajala. Naša je uloga uvijek birati stranu dobra, ljubavi, Božju stranu na kojoj sv. Mihovil predvodi vjerne pa i onda, ili pogotovo onda, kad to iziskuje žrtvu. Koliko nekoga volimo? Onoliko koliko smo se za njega spremni žrtvovati. Sv. Mihovil nas uči kako izabrati pravu stranu, pravi put a ne nasjesti vraljivim, zamamnim ponudama koje udaljuju od Boga.


Koja bi, za kraj ovoga razgovora, bila Vaša poruka?

Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, izvršavajte sa zanosom i oduševljenjem svoj poziv svjedočenja i prenošenja vjere u Krista raspetog i uskrslog. On je Put, Istina i Život. Neka motivacija vašega zalaganja i glavni moto uvijek bude: ljudima približiti Boga, njegovu ljubav i Radosnu vijest. Neka sve vodi susretu s Bogom živim koji jest, koji bijaše i koji dolazi. I neka to proizlazi iz vašeg susretanja s Bogom, iz vašeg iščitavanja Njegova djelovanja u vašem životu. To vam od srca želim!


razgovarala: s. Renata Azinović

Joomla! Debug Console

Session

Profile Information

Memory Usage

Database Queries