Duhovne vježbe u Novigradu na Dobri (FOTOGALERIJA)
Ovogodišnje duhovne vježbe vjeroučitelja Šibenske biskupije u organizaciji Katehetskog ureda šibenske biskupije održane su u Novigradu na Dobri u pastoralnom centru i hodočasničkom domu "Vincentinum", gdje je dvadesetak vjeroučitelja boravilo od 27. veljače do 1. ožujka 2015., a voditelj je bio profesor sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu fra Ante Vučković.
U petak, 27. veljače, po dolasku vjeroučitelja, održan je kratki dogovor u 18 sati u vezi samoga rasporeda i tijeka duhovnih vježbi. Nakon toga bila je večera, a potom su u kapelici sv. Vinka Paulskog vjeroučitelji slavili sv. misu koju je predvodio fra Ante.
U subotu, 28. veljače u 7:30 sati, vjeroučitelji su imali jutarnju molitvu, koju je pripremila s. Jakica. Nakon toga je u 9 sati započelo višesatno razmatranje Knjige o Joni. Vjeroučitelji su nakon ručka imali priliku razgledati stari grad Novigrad na Dobri i okolni pitoreskni krajobraz. U 16 sati započela je projekcija švedskog filma "Kao na nebu" po odabiru fra Ante, koji je kasnije poslužio kao materijal za raspravu i razmišljanje o međuljudskim odnosima, ljudskim slabostima, vrlinama i ljubavi, koja čovjeka oslobađa od straha i mijenja ga da bude ono što je oduvijek želio biti. Nakon večere vjeroučitelji su slavili sv. misu s poticajnim nagovorom fra Ante.
U nedjelju, 1. ožujka u 7:30, jutarnju molitvu animirala je s. Jakica, a u 9 sati voditelj je ponovno održao zanimljivo predavanje o zavisti i ljubomori i ukazao na njihove opasnosti i kako ih možemo nadići u svijetlu Isusa Krista. Nakon toga su vjeroučitelji zajedno sa župnom zajednicom u 11 sati slavili sv. misu u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, koju je predvodio fra Ante.
Poslije ručka predstojnica katehetskog ureda s. Jakica Vuco zahvalila je župniku p. Filipu Viciću na gostoprimstvu i fra Anti Vučkoviću na uloženom trudu održavanja duhovnih vježbi, nakon čega su se vjeroučitelji uputili svojim domovima.
Sažetak i svoje dojmove s fra Antinih predavanja i nagovora prenosi nam vjeroučitelj Mario Preden:
Voditelj duhovnih vježbi u Novigradu na Dobri fra Ante Vučković kroz par sati uvodio je vjeroučitelje Šibenske biskupije u dubinu i širinu razumijevanja Božje riječi preko Knjige o Joni koja upada u oči po kratkoći – jedan list teksta ili 48 biblijskih redaka raspoređenih u četiri glave.
Riječ je o Božjem milosrđu, ne samo prema Ninivljanima čija je zloća uzrokovala Božju intervenciju i njihovo obraćenje, već i škola milosrđa za Božjeg proroka Jonu koji treba naučiti da je milosrđe veće od Božje pravednosti. Jona – to sam ja.
Fra Ante je uočio kako je glavni lik Gospodin, a ne Jona i kako bi se knjiga trebala zvati po glavnom liku, pa ipak biblijska Knjiga o Joni nije promašila naslov pokazujući da je Bog glavni lik u svačijem životu koji dopušta slobodu djelovanja svakom čovjeku i stavlja ga u prvi plan kako bi se mogao ostvariti uz Božju pomoć.
Knjiga započinje sa zapovijedi Božjom Joni koji treba ustati, ići u Ninivu udaljenu oko tisuću kilometara i propovijedati propast Ninive. Jona je Božji prorok koji je neposlušan Bogu jer bježi na suprotnu stranu u Taršiš, najzapadniji tadašnji poznati svijet čije je putovanje iz Palestine trajalo oko godinu dana. On razumije Božju riječ upućenu njemu, pa ipak bježi od Boga, čini suprotno od njegove zapovijedi.
Jedan od središnjih motiva Knjige o Joni je Božji trud oko neposlušnog proroka koji bježi od njega. Postavlja se pitanje: Kako izgleda nastojanje Božje oko Jone i u čemu se sastoji? Knjiga jasno pokazuje Gospodinovu brigu za Ninivljanje, a briga za Jonu se ne uočava tako lako. Odgovor Božjeg truda je u tome da on šalje oluju i nevrijeme na brod u kojem je Jona. Ta oluja nije Božja kazna, nego način da Gospodin dopre do nas. Oluja simbolizira životne krize i probleme, poteškoće i križeve.
Nakon što je Jona rekao mornarima da ga bace u more gdje će ga progutati riba na tri dana i tri noći, tek tada on moli. Sve do tad srce mu je bilo zatvoreno za molitvu i za Boga, a počelo se mekšati tek kad mu je život bio u pitanju, kada je bio na dnu. Sve se to dogodilo jer je Jona kao Božji prorok znao što Bog od njega traži, a to je navještaj spasenja i obraćenja Ninivljana, a namjerno nije slušao Boga, nije htio to učiniti. Bog se smilovao, riba je Jonu izbacila na kopno.
Riječ Božja Joni se ponavlja, nije se promijenila, ostala je ista i poziva ga da ide u Ninivu propovijedati. Bogu je stalo do Ninivljana unatoč njihovoj zloći. Ovaj put, Božji čovjek sluša i čini što je Bog od njega tražio i prvi put. Jona propovijeda u jednoj rečenici o propasti Ninive, a Ninivljani slušaju za razliku od Jone koji je bio neposlušan. Oni se obraćaju od svoga zla, poste i mole, počevši od kralja do najmanjega. Bog je odustao od srdžbe, ali je zato ona obuzela Jonu, jer nije želio milosrđe Božje i dobrotu za Ninivljane, već Božju pravednost. Jona boluje od zlovolje i umjesto da se raduje s radosnima i plače sa zaplakanima, on gleda u sebe, umjesto u Boga koji je ljubav.
Knjiga o Joni završava Božjom brigom za Jonu za kojeg ne znamo je li se obratio iako Ninivljani jesu. Bog se brine za sve i za one koji misle da poznaju Boga, a ne vrše njegovu volju i kojima je najviše potrebno obraćenje jer su slijepi za istinu o sebi i kao da ne vide da je Božje milosrđe neizmjerno.
Drugo predavanje fra Ate Vučkovića kroz dva sata je bilo o zavisti. On se osvrnuo na jedinu rečenicu iz Markova Evanđelja gdje se izrekom spominje riječ zavist: „Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti.“ (Mk 15, 10)
Zavist se skriva najčešće iza zakona i pravednosti. Između glavara i Isusa vlada zavist, no Isus njom nije zahvaćen. Zavist je žudnja za nečim što ima drugi, a ja nemam. Ljubomora i zavist se razlikuju. Ljubomora je strah od gubitka nečega što čovjek smatra svojim. Fra Ante je tu dao plastičan primjer: Mate i Marija su u vezi, a Ivan želi Mariju što znači da je zavidan Mati koji je s Marijom. Mate može jedino biti ljubomoran, a ne zavidan, na Ivana ili Mariju ako osjeti da se nešto događa među njima. Zavist može prijeći u ljubomoru kada objekt počnem smatrati svojim.
U podnožju zavisti je suparništvo jer drugi ima ono što bih ja htio i zato mi je suparnik, ali mi je i uzor i prepreka da imam ono što on ima, a ja nemam. Zavist zavidi nekomu zbog nečega, a glavari svećenički su bili zavidni Isusu jer je narod bio očaran njegovim naukom i željeli su ukloniti Isusa ne bi li uklonili udivljenje naroda i zadobili ga za sebe, a ako se i ne usmjeri prema njima, bar će nestati s Isusa.
Zavist nastaje tamo gdje se možemo usporediti s nekim s kojim smo ravnopravni, npr. između studenta i studenta, profesora i profesora, svećenika i svećenika, vjeroučitelja i vjeroučitelja, liječnika i liječnika, medicinske sestre i medicinske sestre. Nema zavisti gdje ne postoji mogućnost usporedbe.
Svećenički glavari se uspoređuju s Isusom jer je on došao na njihov teren, u hram, gdje je narod očaran njime, a ne njima kako bi oni htjeli. Katekizam Katoličke Crkve naziva zavist smrtnim grijehom kada je ovako otrovna kao u glavara svećeničkih da izaziva smrtne posljedice. Isus je glavarima i uzor i prepreka jer žele što on ima – udivljenje naroda.
Zavist je i osjećaj nepravde jer su glavari uvjereni da očaranost naroda prema Isusu pripada njima i zato se u ime pravednosti pokušava prisvojiti ono što drugi ima. No, to je uzaludno, jer pravo na ljubav, pozornost ili udivljenje je besplatno, ono se uvijek dariva.
Temeljni osjećaj zavisti je zakinutost, ali i nelagoda i bol zbog očite ugode koju uživa nama netko sličan zbog dobra kojeg posjeduje – kako zavist definira Aristotel.
Izlaze iz zavisti nudi Isus u promijeni pogleda: od gledanja drugoga kao suparnika u pogled usmjeren na dobrog Oca koji je izvor neizmjerna dobra prema svakome i vježbanje pogleda koji traži dobrotu na drugome, te pogled prema sebi u istini o uskraćenostima i dobrima koje je primio.
Kada je čovjek objekt zavisti, onda je najvažnija odluka činiti dobro neovisno o zlobi i zavisti suparnika.
http://katehetski-si.com.hr/index.php/199-duhovne-vjezbe-u-novigradu-na-dobri#sigProGalleriab603fe3586
