Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Više

Pohod vjeroučitelja Šibenske biskupije Boki kotorskoj

WP 20141011 001Vjeroučitelji Šibenske biskupije 11. i 12. listopada 2014. pohodili su Zaljev hrvatskih svetaca. Ta dva suncem okupana dana donijela su im vrhunsko bogatstvo slika, tonova, ljudi i krajolika prelijepe Boke kotorske tj. Crne gore. Puni pansion vjeroučitelja bio je u Perastu kod župnika don Srećka Majića koji i inače profesionalno sa svojom logističkom ekipom ugošćava različite grupe ljudi. Biskup Kotora mons. Ilija Janjić bio je izvrsan vodič i domaćin u nedjeljnom pohodu sv. misi u katedrali i šetnji po Kotoru. Od svega viđenog i doživljenog odabrali smo nešto opisati kako bi čitateljima ovih redova dočarali Dobrotu, Istinu i Ljubav zajedništva koju smo imali ova dva dana. 

nike dunk high black leather chair for sale | Yeezy Boost 350 Trainers

 

Boka kotorska ili Zaljev hrvatskih svetaca na samom ulazu ima otočić Mamulu. Ima dva uzdužna zaljeva: toplansko-tivatski i risansko-kotorski. Ti zaljevi su i međusobno i s otvorenim morem povezani uskim poprečnim prodorima. Najljepše je posjetiti Boku kotorsku s mora. Ima sredozemnu klimu, ljeti sparne vrućine, a zimi kišno i blago vrijeme. Naziv joj dolazi od tal. bocca (usta, otvor), a označuje u početku sam ulaz, kasnije čitav zaljev s okolnim kopnom. Starosjedioci Boke bili su Iliri, vjerojatno dio plemena Pirusta. Pomorstvo je udarilo temeljne oznake i čitavoj kulturi Boke kotorske, jer su njezini stanovnici razvijali svoje sposobnosti u tom smjeru. Nemajući od svoje škrte zemlje dovoljno plodova za izvoz bavili su se uglavnom posredničkim trgovanjem.
Perast (tal. Perasto) ima 349 stanovnika. To je malo primorsko naselje u općini Kotor. Nalazi se 12 km od Kotora, u pravcu Risna, ispred tjesnaca Verige. Najveći je spomenik Boke Kotorske, sav je na kamenu i cijeli kameni. Ima mnoge palače, crkve i kamene kuće. U 14. st imao je brodogradilište. U Perastu je radila prva pomorska škola. Etnička struktura Perasta po službenom popisu 2003. izgledala je ovako: Crnogorci 146, Srbi 101, Hrvati 29, Jugoslaveni 10, Bošnjaci 3, Makedonci 1 i ostali 59.

Otok Gospa od Škrpjela nastala je u procesionalnom obredu nasipanja kamenja oko otoka, a kao rođendan otoka uzima se datum 22.7.1452. Prema tom drevnom i jednostavnom ceremonijalu na taj dan svake godine u smiraj dana sve barke Perasta ispunjene kamenjem i povezane jedna uz drugu, svečanim ophodom duž obale, uz pjevanje tradicionalnih narodnih pjesama kreću prema Gospinom otoku, da bi oko njega nasipali kamenje. Ova jedinstvena procesija, sjećanje na stoljetni mukotrpni proces izgradnje otoka u čast BDM u središtu Boke pred samim Perastom. U susjedstvu je otok s benediktinskom opatijom sv. Jurja u cijelini prirodno uzvišenje jedne široke planinske podmorske stijene. Nasip otoka Gospe od Škrpjela je nastao oko prvobitnog škripa, na kojem danas počiva glavni oltar u crkvi. Odatle ime otoka Škrpjel, jer se u starija vremena takva vrsta morskih sprudova nazivala škripio, koji je vjerojatno dalmato-romanski leksički ostatak od riječi scopulus. Prvotna crkva, kao i današnja posvećenja Uznesenju Bogorodice izrađena je sredinom XV. stoljeća i bila je skromnih dimenzija s obzirom na veličinu hridine na kojoj je počivala. Tijekom stoljeća nasipanjem kamenja i potapanjem starih i isluženih jedrenjaka površina otočića se postepeno povećavala, što je omogućilo smjelije arhitektonske zahvate. Do 1603. godine potopljeno je preko 100 brodova. Današnji ansambl najvećim dijelom nastao je poslije 1666., jer je svetište očigledno jako stradalo u velikom dubrovačkom potresu 1667.WP 20141011 005

Kotor ima 6633 stanovnika, a općina 22601 s 355km2 koje je opasan starim 4km dugim zidinama kroz koje se u grad ulazi na troja vrata. U gradu su, koji je od 1979. zaštićen od UNESCO-a kao svjetska kulturna baština, pomorski muzej, pomorski fakultet, institut za biologiju mora, kazalište, povijesni arhiv i dr. Ime grada potječe od srednjovjekovnoga latinskog naziva Catarum, koji se pojavljuje i u oblicima Decadaron, Dekatera, Cathera, Cathara i sl. Zaštitnici Kotora su sveti Tripun (isti dan kad i sveti Vlaho) i bl Ozana Kotorska, inače stanovnica grada Kotora od 1507. godine. Crnogorci su relativna većina u Kotoru. Njihova zastupljenost je 2003. bila 10.741 ili 46,80%, a na popisu 2011. porasla je na 11.047 ili 48.88%. Nacionalni sastav: Crnogorci 11.047 ili 48.88%, Srbi 6.910 ili 30.57%, Hrvati 1.553 ili 6.87%. Vjerski sastav: pravoslavni 17.634 ili 78.02% i katolici 2.658 ili 11.76% te ostali.

U Kotoru se veličinom, ljepotom i drevnošću ističe katedrala sv. Tripuna od brojnih kotorskih katoličkih crkava kojih je još u drugoj polovini XVIII. stoljeća uz 7 samostana (4 muška i 3 ženska) bilo 30. Prva je po starini među monumentalnim katedralama istočno-jadranske obale. Smještena je na jednom od glavnih kotorskih trgova na kojem se odvijao cjelokupni društveni život srednjovjekovne kotorske komune. Pošto je prvobitna crkva bila skromnih dimenzija, a kult mučenika Tripuna sve više jačao i vjerojatno zbog skučenosti prostora, pristupili su Kotorani izgradnji nove crkve. Gradnja je započela 1124. godine kada kotorski biskup Ursacije zajedno sa općinskom upravom poklanja za izgradnju nove crkve feud poluotoka Prevlake sa znamenitim benediktinskim samostanom sv. Mihovila. Nakon 42 godine, uz sudjelovanje više biskupa, opata, gradskog klera i bizantskog namjesnika za Dalmaciju i Duklju, Katedralu je 19. lipanj 1166. posvetio kotorski biskup Malon. Nesigurnost terena i brojni potresi osobito oni iz 1537., 1563. i 1667. godine u znatnoj su mjeri oštetili, a rekonstrukcije izmijenile izvorni izgled Katedrale Malonovog doba. Ta je trobrodna bazilika bila građena pod utjecajem lombardske romanike uz primjese bizantske arhitekture koja je podsredstvom Apulije prenesena na istočne obale Jadrana. Najnovija su istraživanja pokazala da je originalna unutrašnjost Katedrale iz XII. stoljeća sačuvana ispod kasnijih obloga u mnogo većoj mjeri nego što se to do danas znalo. Uz veličanstvenu kotorsku katedralu iz 12. st., sintezu raznih stilskih težnja, i njezin divni ciborij iz druge polovice 14. st., komu u svijetu nema premca, redaju se, osim kotorskih gradskih crkava, još i dvije dobrotske crkve, sv. Mateja i sv. Eustahija.
Poznate osobe Boke kotorske su:
- don Branko Sbutega, katolički svećenik, autor i koautor značajnih književnih djela, 1990-ih utjecajni pripadnik pokreta za neovisnost Crne Gore, humanist i borac za manjinska prava Hrvata Boke       kotorske,
- Viktor Vida (1913.-1960.),
- hrv. pjesnik, Tomislav Crnković 1929.,
- hrv. nogometaš, Vlaho Orlić,
- hrvatski dirigent i glazbeni pedagog, Slaven Smodlaka, hrvatski operni pjevač,
- Vasko Lipovac, hrvatski slikar i kipar,
- Lovro Dobričević, hrvatski slikar,
- Rambo Amadeus (1963.), crnogorski glazbenik,

Sv. Tripun je rođen u Kampsadi (Mala Azija) oko 232., a podnio mučeničku smrt za vrijeme rimskog imperatora Decija oko 250. Tijelo mu je preneseno u Kotor iz Carigrada 13.1.809. Kult mu je neobično je raširen u južnoj Italiji (provincija Bari), gdje se prva crkva njemu u čast spominje 1326. godine. Najveća proslava u čast sv. Tripuna je u gradiću Adelfia, 12 km od Barija, gdje se na dan 10. 11. kada se slavi Tripundan po rimskom martirologiju, okupi i do 300.000 vjernika. Adelfia je dobila česticu relikvije sv. Tripuna 1839. godine iz Kotora. Liturgijski se slavi 3.2. i 10.11.

Bokokotorski sveci, blaženici i sluge Božje su: Sv. Felix (Srećko) mučenik, Bl. Marin iz Kotora, franjevac mučenik, Bl. Marin (mlađi) iz Kotora, franjevac mučenik, Bl. Grgur iz Kotora, franjevac, Bl. Adam iz Kotora, franjevac, Bl. Rafael iz Barlette, servita, Padre Angelico (Ivan Krstitelj Martinelli), Sl. Božja Ana Marija Marović, Bokeljski mučenici Petar, Andrija i Lovro.

Sv. Leopold Bogdan Mandić se rodio 12.5.1866. u Herceg Novom, od oca Petra i majke Dragice Carević. Umro je na glasu svetosti u Padovi 30. srpnja 1942. Proglašen je blaženim 2. svibnja 1976. godine, 34 godine nakon smrti. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983. godine. Cijeli je život posvetio za sjedinjenje kršćanskog Zapada i Istoka službom ispovjednika po sakramentu pomirenja u kojem se najpotpunije čovjek sjedinjuje s Bogom. Preteča je moderne ekumenske misli. Liturgijski se slavi 12.5.

Bl. Gracija iz Mula se rodio na Mulu 27. 11.1438. a umro na glasu svetosti u Veneciji 9. studenog 1508. godine. Već godinu dana poslije njegove smrti u (1509) u nekim crkvama Boke (Kavač) nalazimo na oltaru njegove slike. Bio je brat laik reda sv. Augustina. Život je proživio u strogoj pokori i štovanju presvete Euharistije. Njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je iz Venecije na Muo 10. siječnja 1810. godine. Crkva mu je priznala štovanje 25. svibnja 1889. godine. Liturgijski se slavi 8. studenoga, a na Muo glavna svetkovina je 09. studenoga.

Bl. Ozana Kotorska je rođena 25.11.1493. godine u selu Relezi u središnjoj Crnoj Gori, a umrla u Kotoru 27.4.1565. na glasu svetosti. Spominje se kao blažena već 1602. godine u testamentima kotorskih građana. Crkva joj je priznala štovanje 20. prosinca 1927. godine. Pripadala je redovnicama trećoredicama sv. Dominika. Provela je 52 godine u samostanskoj ćeliji u strogoj pokori. Tijelo joj se neraspadnuto čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke. Godine 1665. uvrštena je među zaštitnike grada Kotora i biskupije. Liturgijski se slavi 27. travnja.

Robert Šimić

Joomla! Debug Console

Session

Profile Information

Memory Usage

Database Queries