Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

POĐIMO JOŠ DANAS S BOŽIĆEM

MEDITACIJA JEDNE VJEROUČITELJICE

bozicna1

Božić!
Još jedan u našem zemnom hodu!
Božić – prvorazredna stvaralačka riječ Božje ljubavi, riječ što nadilazi naše mogućnosti shvaćanja.
Bog postade čovjekom, Djetešcem, opterećen svom bijedom ljudske egzistencije.
Bog se učovječio da bi nas sobom pobožanstvenio.

Running sneakers | Nike Dunk Low SP University Red - Grailify


Spoj svih nespojivosti, paradoks svih paradoksa! Svemogući, silni i jaki Bog, rađa se, lišen svakog dostojanstva ljudske egzistencije i rađa se da bi umro na križu!
Tu gdje prestaju razlozi uma, gdje su sve „znanstvene“ teze oborene, tu se valja prikloniti samo razlozima srca, ljubavi! Sam Bog ulazi u moju svakodnevnicu želeći mi učiniti noć danom, noć podnevnom, želeći mi izokrenuti sav sustav krivo postavljenih vrijednosti, da čovjek budem s dostojanstvom djeteta Božjega, da živim „životom u izobilju!“
Doista, Tebe – božansko Dijete, Tebe su stoljećima čekala ljudska srca žedna ljubavi, dobrote, istine i pravde.
Za Tobom su vapili naši proroci, iz sušnih pustinja ljudskih nemoći.
Za Tvojim je dolaskom uplakane oči sred ropstva i okova, sred nevolje i progona, dizao izraelski narod.
Za Tobom su čeznuli vapijući skrušeno: „Maranatha! – Dođi Gospodine Isuse!
Čekali su utjehu, snagu, Gospodina i Suca. Čekali su Mesiju silnoga što uspostavlja mir, kraljuje snažnom mišicom i uspostavlja pravo i pravdu, što ponizne uzvisuje, a ohole ponizuje. Bio bi to kralj u sjaju i otmjenosti istočnih vođa, sa svitom i dvorom, krunom i palicom, ratničkom mišicom.
A onda si došao Ti! Gospodin, Kyrios i Bog.
Došao si u snazi nemoći u bogatstvu siromaštva, u uzvišenoj poniznosti u otmjenosti bijede. Došao si i većina te nije ni prepoznala! A „Dijete nam je darovano, Sina dobismo, na plećima njegovim je vlast“. Dijete u otmjenosti štalice, sa svitom od dvanaest prijatelja, s krunom od trnja i prijestoljem križa. Dijete u štalici. Bog postao čovjekom, Sinom Božjim, Isusom iz Nazareta!
Za Tobom i mi danas čeznemo, mi ljudi trećeg milenija. Opet se rađaš u ovom našem tisućljeću.
Prepoznajemo li Te mi danas? Shvaćamo li kako se opet rađaš u skromnosti naših srca, u prostorima i situacijama od kojih često i mi bježimo i zaziremo, a kojima je potreban Bog? Shvaćamo li kako se rađaš u srcu ljudi koje mi često pogledamo s prijezirom? Rađaš se u srcima ljudi koji nas iritiraju, možda i ozbiljno ugrožavaju naš rast i napredak. Naš odnos prema njima upravo je test odanosti Tebi i vjernosti Evanđelju i Tvojem zahtjevu da se učimo ljubiti, da ljubimo sve pa i neprijatelje!
Rađaš se, kao nekad u neugodnosti i neudobnosti štale, i danas u našim bolnicama gdje osoblje zadnje atome snage daje u borbi za životni dah svakog bolesnika! Rađaš se u staračkim domovima i hospicijima gdje i ovih dana umiru od ove strahote za koju ne znamo je li blagoslov da dođemo više sebi i Tebi ili prokletstvo. Rađaš se u prostorima gdje ljudi pate i odlaze s ovog svijeta u krajnjoj dehumanizaciji umiranja, lišeni prava na posljednji oproštaj s bližnjima.
Rađaš se, Gospode, u dolini suza, u svemu onome što mi hoćemo izbjeći, od čega mi hoćemo pobjeći.
Jer upravo tu treba Boga, a mi ga ne donosimo…
Prepoznajemo li mi Tebe danas, božansko Dijete?
Razvili smo tehniku, izgradili bogate kuće, komuniciramo virtualno i na daljinu i na „blizinu“, sve u svrhu humanijeg razvoja, sve u službi očovječenja čovjeka… A je li doista tako? O, kud smo ovo pošli i kuda li idemo?
TI se opet rađaš u mrzloj noći našeg odsustva, naše jurnjave za ničim, u kojoj ostajemo bez Tebe, a onda i bez sebe. TI se rađaš da nas osvijetliš, da nas ugriješ, a mi jurimo za lažnim svjetlilima, za lažnim toplinama.
Nosiš mir našim nemirima, smiraj našim lutanjima. Treba nam Tvoga bogatstva jer smo, okruženi obiljem materijalnoga, ostali puki siromasi, jer na Mjesec i u orbitu putujemo, samo ne znamo naći put do srca bližnjega... Treba nam Tvoga svjetla jer smo izgradili gradove i kuće, ali zaboravili smo izgraditi sebe na nepropadljivom temelju, zaboravili smo na ljudskost..
Komuniciramo tehnikom s onima tisućama kilometara daleko, a užasan problem nam je komunicirati u obitelji, sa susjedom… Darujemo skupe darove u zamjenu za sebe, svoje vrijeme, svoju ljubav i sve više shvaćamo kako ljubav nema alternativu, kako Bog nema zamjenu ili je ona kobna.
Shvaćamo kako više nego ikada trebamo Spasitelja, kako baš „tebe žeđa duša moja kao zemlja suha, žedna, bezvodna...“
Hoćemo li Te prepoznati ove svete noći? Da, imamo mnogo briga… I Božić i praznici nam dođu kao pauza, kao „opuštanje ventila“, kao neradni dan u kojem nakon obilne trpeze već dan poslije se vraćamo u staru rutinu, staru prazninu i ništa se nije dogodilo, i sve je ostalo na površini jer nismo „zaveslali na duboko“. Siti smo jela, a gladni Kruha Božje ljubavi. Dosta nam je ispraznih odmora i praznih praznika.
Ovaj tako poseban Advent bez vanjskog sjaja, bez koncerata, bez „adventura“, kuhanog vina i kobasica u biti je upravo božićni nepatvoreni ugođaj i najveći indikator našeg duševnog stanja; kad se lišimo svega vanjskoga, svega folklora koji se vezao u blagdan Božića i Adventa, ostaje ono što zapravo Božić jest - ostaje nam tiha, nepatvorena radost blizine Božje ili ništa jer ništa i nemamo, zavisi, kako tko…
Mi zbilja trebamo nešto više od vanjskog celofana u koje je umotano beskrajno ništa! Čeznemo za Bogom, Božićem jer On je više od ičeg zamislivog. Želimo bogorođenje u svojem srcu, u našim obiteljima, radnim mjestima, selima, gradovima, u našoj Domovini. Tako ćemo imati snage stvarati uvjete da živimo stvaralački mir, povjerenje, zajedništvo, ljubav. Imat ćemo snage Božjim očima gledati na svakoga čovjeka, brinuti za nevoljne, boriti se za zaštitu života od začeća do prirodne smrti, poštivati prava radnika, djece, mladih i obitelji, imat ćemo snage radost i mir Božića živjeti čitavu godinu.
Svima nam je od životne važnosti da nam se u srcu dogodi Božić, da nam se rodi Isus. Tada ćemo biti prikopčani na tu „elektranu ljubavi“ i od Njega će nam dolaziti nadahnuće i ideje da svaki dan Evanđelje bude Evanđelje našeg života i djelovanja. Strpljivošću ćemo mijenjati sadašnji svijet, počevši od promjene vlastita srca.
Pođimo još danas, od sebe, s Božićem.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Valerija Buha

Joomla! Debug Console

Session

Profile Information

Memory Usage

Database Queries