Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

"POŠALJI DUHA SVOJEGA, GOSPODINE..."

pedesetnica

Pomislim često: kakvo je bilo duhovno stanje apostola u periodu od Uskrsa do Duhova!? U malo vremena dogodilo im se mnogo toga: gubitak Učitelja, strah za vlastiti život, a onda i svjedočenja mnogih kako je zapravo uskrsnuo i živ i pobjednik. I ne samo svjedočanstva već osobna iskustva susreta s Uskrslim Gospodinom koja su bila sve češća. I frustracija unatoč svemu, jer jasno im se urezala u svijest ona Isusova: "Idite po svem svijetu i sve narode učinite mojim učenicima!", a oni ni prag kuće u kojoj su se sklonili nisu se usudili prekoračiti... A propovijedati - to se činilo nemogućom misijom.

best Running shoes brand | NIKE RUNNING SALE

Živeći tako u zajednici jednih s drugima i Majkom, pretresahu sve što je Isus ikada rekao, da im bude jasnije, da budu uvedeni u svu istinu... I sjetiše se rečenice radi koje će i dugo i zaufano moliti dok se ne zbude: "Neću vas ostaviti siročad. Poslat ću vam Duha Branitelja..."

Svanuo je napokon i taj dan - pedeseti po Uskrsu - opet nedjelja. Duh ih je pohodio. Duh Uskrsloga Sina i Oca mu. Oćutjeli su ga u šumu s neba i silnom vjetru Božje snage i jakosti te u plamenim jezicima Božje ljubavi. Vatra ljubavi preobrazi ih pa od šačice nesposobnjakovića postadoše gorljivi svjedoci vjere. Izišli su van, propovijedali i dali svjedočanstvo svojim životom. Svi su osim Ivana mučenički umrli.

Duh ih je pohodio i prožeo - Duh koji preobražava, koji od mrtvoga čini živo, koji daje da suhe kosti ožive, a oči slijepca progledaju, onaj Duh koji daje na nijemi kliče slavu Bogu, a hromi skačući dolazi u hram, Duh koji od nemogućega čini moguće. Od njihove slabosti učinio je gorostase kršćanskog svjedočenja i prve stupove Crkve, od njihove zbunjenosti lucidnu jasnoću vjere, a od prevrtljivosti, spremnost na smrt iz ljubavi za Gospodina.

Duh ih je obuzeo!

Duh koji sjedinjuje, koji nadilazi ove naše uske kategorije razmišljanja, Duh koji ne pozna granice dobi, spola, staleža, jezika, dijalekta, kulture, rase... Izišli su propovijedati Krista raspetoga i uskrsnuloga. Izišli su i vikali svima da je Isus živ, da je potvrđen Gospodinom i Kyriosem, silom i moći... On čijim su se modricama rugali, čijem su se usudu smijali... Propovijedali su i svi su ih razumjeli, svi oni različiti, iz mnogih naroda na zemlji.

Kako to? Sjetimo se babilonske kule. Narod je odlučio izgraditi toranj s vrhom do neba i svi su u tome bili ujedinjeni - jedan jezik a riječi iste - istomišljenici... Ipak, odjednom se nisu razumjeli.
A sada? Apostoli Galilejci propovijedaju pred punim trgom stranaca i svi ih razumiju!?

Ne treba nam mnogo osobnog životnog iskustva da bismo i mi razumjeli. Babilonci se ujediniše u zlu - u želji da se istaknu iznad Boga. Toranj s vrhom do neba iliti neboder tako postaje simbolom uvijek novog pokušaja čovjeka da, ovladavši dostignućima civilizacije, izdigne sebe - stvorenje iznad Stvoritelja, da dominira nad Bogom i bližnjima. Nije stoga rijetkost da ljudi žive u istoj ulici i kući, pripadaju istoj obitelji, imaju istu krv i isti jezik i govore i ne razumiju se... Jedna rasprava rasplamsava svađu koju nitko ne želi, ali se stalno događa.

A apostoli? Primili su Duha. Njihovim duhovnim krvotokom teče sad zajednička ljubav Očeva i Sinovljeva. Iz Kristova Duha ljubavi oni gledaju na svijet. Iz perspektive Duha - Božje sile koja djeluje, zahvaća i čini da drugi po njoj djeluju, razmišljaju i angažiraju se Dvanaestorica. Svi su ih razumjeli, oduševljavali se za Krista i krstili i učinili Crkvu stvarnom i živom, u porastu...

Gdje ima Duha Božjega ljudi se razumiju i prihvaćaju, uvažavaju i ljube.
Gdje ima Duha Božjega različitosti su povod radosnog upoznavanja i obogaćivanja, a ne svađe i podjele.
Gdje ima Duha Božje ljubavi brišu se granice prostora, nacije, naroda, jezika. Baš kao u apostolsko vrijeme.
Duh ih je zahvatio kao vjetar, šum i vatra dok su bili u zatvorenoj prostoriji.
Duh ne ovisi o našim učmalostima, zatvorenostima, egoizmima i strahovima. Svi su ih razumjeli iako su ti drugi bili stranci. Koliko puta uočavamo razjedinjenosti i duboke podjele među članovima istih naroda, a sklad i jedinstvo među ljubavlju sjedinjenim pripadnicima različitih?!
Duh Gospodnji! Bez Njega i mi smo lešine iz Ezekielove doline suhih kostiju!

Dođi Duše Presveti!
Zasvijetli, zasini u moj mrak,
razori zidove što ih je u meni i oko mene
izgradio moj strah.

Dođi Duše Presveti!
Prožmi me životvornom snagom
da ove kosti ožive,
i da iako prolazan mi je životni dah,
ja budem, tobom oživljena,
"zaljubljeni prah"!

Valerija Buha

Joomla! Debug Console

Session

Profile Information

Memory Usage

Database Queries